Bosnian Wor(l)d

Bosnia-Hercegovina is a multinational state. Today, most citizens identify themselves as one of three groups: Bosniaks (48 percent, Illyrians), Bosnian Croats (14 percent, Illyrians), or Bosnian Serbs (37 percent, Slavs).


05.06.2017.

Snake-girl

There is an interesting legend among people from Velika Kladuša about a buried treasure in the settlement of Rudnik, which is allegedly guarded for centuries by an immortal giant snake. This legend begins like this: during the time of the Roman occupation of the Illyricum in the area of today’s Velika Kladuša a Japodean family lived there – a father with seven sons and a daughter. Their lives were full of everyday chores and work until one day out of wrath and boredom the brothers placed a piece of bread on a large stone and they competed who will be the first to hit it with a spear. Horrified by this sacrilege the father tried to reason with them not to do it, but young and willing to prove themselves, the son’s didn’t listen to him, until the moment something happened which scared them – blood started to flow from the bread. Seeing this, the father wept in a desperate voice, holding his head and gazing towards the sky:

-You spilled blood! The Gods will curse you and punish for your craziness, the scared, poor man repeated.

Not long after that incident the weeping father died and the son’s one by one left the home without a trace. The only one that was in the deserted house was the daughter, since she couldn’t find the strength to leave the graves of her parents. In her sorrow and loneliness the wrath of gods hit her though she was innocent, and she was turned into a giant snake. In that form she was given a task to guard their gold and precious stones in a deep hole in the ground, until the moment someone strong and brave appears and stands in front of her and allows her to kiss him in the forehead, between the eyes.

A lot of time has passed since then, a lot of centuries, but the memory of the curse of the Illyrian gods and the large snake-girl, guardian of the unseen treasure, stayed in the legend which the old people from Kladuša transferred from one generation to the next to the young, warning them to respect the bread which feeds them. The legend in long winter nights woke up a desire among the young to be brave enough to stand in front of the giant snake, so that she may kiss them, which means that they would be immensely rich and that they would get a loving wife.

Every spring around the Mijene (May 6th) the giant snake-girl would exit at dawn from the depths of the earth and she would wallow in a sad voice.

-Oh, help! Are there any males, Muslim or Christian, to come to me, to allow me to kiss him between the eyes so that I may be a wife or sister. I will give him all the gold!

Everyone knew about her lament but rare were those which dared to head towards her, they were never brave enough, and so through centuries the girl-snake had less and less hope that she will ever be free of the horrible curse.

Persuaded by a stravarka a poor lad decided to head to the snake, around a hundred years ago. He waited patiently for the phase and one night, before dawn, he headed towards Rudnik, threading carefully through the forest. During the road he consoled himself that poor as he is he has nothing to lose even if the plan goes wrong. Suddenly in the darkness he heard a sorrowful female voice how it pleadingly called for a brave human heart to come and save her. He carefully came to the place where he heard the voice and suddenly a silence befell him, he stood, scared waiting to see what would happen. Suddenly in the darkness two eyes shined and the head and entire body of the giant snake appeared, such that the human eye has never seen. Frozen out of fear the young man watched the giant snake approach him looking into his eyes. At the moment when the snake was close to his head his bravery gave up on him completely, he pushed her away and started running as far as his legs could take him. The snake looked at him sadly and uttered:

-May you suffer as I do, may you die when I cannot!

Uttering that curse she disappeared in the darkness, receding into its lair. Soon the boy died and no one knew of what. From that time no one heard that sad cry of the snake-girl.

05.06.2017.

Kad zmija uđe u čovjeka

Još od drevnih bosanskih predaka Ilira zmija zauzima primarno mjesto po svom religijsko-mitološkom značaju. U predaji o genezi prvi Ilir ili praotac nastao je od zmije te zbog toga ona ima centralnu ulogu u samoj familiji, predstavlja animalnog dvojnika glave familije, te štiti kuću i njene stanovnike od svakog zla. Prilikom zidanja kuće, sve do sredine prošlog vijeka, obavezno se ostavljala mala rupa na zidu, pri samoj zemlji, kako bi u njoj mogla obitavati takozvana kućna zmija. Nju često niko od članova familije nikada ne bi vidio ali se usprkos tome čvrsto vjerovalo u njeno postojanje pa joj se znalo pored rupe u zidu ostavljati hrana ili zdjelice sa kravljim mlijekom. U pojedinom dijelovima BiH graditelji bi uklesavali crtež zmije na zidu, kako bi na taj način označili njenu svetu ulogu i iskazali joj dobrodošlicu.

No, osim toga u bosanskom narodu se vjerovalo kako šumska ili poljska zmija može ući u čovjeka i neko vrijeme živjeti u njegovoj utrobi. Naime, kako to pričaju seljaci u prošlosti se znalo desiti da neki čovjek zaspi napolju, na livadi, ili pod krošnjom stabla, te da mu kroz otvorena usta u tijelo uđe zmija. Takav čovjek bi se raspoznavao po naglom mršavljenju i bljedilu u licu. Po kazivanju seljaka, sve ono što bi on pojeo i popio jela je zmija u njemu i na taj način oduzimala mu hranu i snagu. Ukoliko se zmija ne bi istjerala iz ljudskog tijela taj čovjek bi nakon nekog vremena mogao i umrijeti. Stoga se pekla mlada kokoška i nalijevala posuda sa mlijekom pa ostavljala pored lica te osobe dok bi ona spavala. Zmija bi, navodno, privučena mirisom piletine i mlijeka izišla iz ljudskog tijela i tako ga oslobodila svoje pogubne prisutnosti. Kako još informatori tvrde takva zmija bi obično nakon izlaska bila potpuno bijele boje. Sasvim je očito kako je i ovo vjerovanje ilirsko te da odražava mitološku tezu o bliskoj povezanosti zmije i čovjeka.

05.06.2017.

Bošnjakinje - žene koje su rađale zmajeve

U bosanskom narodu od antičkih vremena prisutno je vjerovanje u postojanje zmajeva, koji ne samo što egzistiraju među ljudima već i seksualno atakuju na žene, ali i krave, te se iz takvog neprirodnog odnosa rađaju zmajska mladunčad - snijeti. Ovo nesvakidašnje vjerovanje tradicionalno je najviše prisutno kod Bošnjaka dok kod bosanskih kršćana ono ne postoji ili se pojavljuje u vrlo rjetkim slučajevima.

Zmajevi su po pričanju naroda voljeli boraviti po šumama ili brdima, preletajući sa jednog drveta na drugo, spavajući u unutrašnjosti stijena ili se kupajući na rijekama. Naime, znalo se desiti da slučajni prolaznici približavajući se rijeci iznenada začuju čudne udarce po površini vode i prštanje kapljica. Za takve zvukove se mislilo da su od preplašenog zmaja koji je osjetivši nečiji dolazak pobjegao. Navodno, dok je u vodi zmaj bi pravio svojim tijelom krugove u njoj a kada bi se okupao uspravio bi svoje tijelo i poletio ravno u pravcu neba.

Pogled očiju boje smaragda

Narod zmaja opisuje kao dugu zmiju, preko dva metra, sa vrlo tankim i kratkim nogama i rukama, čije je tijelo prekriveno tamnim krljuštima i repom koji je na kraju šiljat. Ono što ga posebno karakterizira su njegove čudne, magnetične oči boje smaragda sa kojima hipnotiše svoju žrtvu i tako spriječava svaki njen otpor. Često je u prošlosti zmaj znao vrebati mlade žene koje su same išle po vodu na izvor ili radile u polju te ih iznenaditi svojim pojavljivanjem i pogledom dovesti u svojevrstan trans, iz kojeg su se kasnije budile bez ikakvog sjećanja na taj susret. No, taj čudni događaj nije ostajao bez posljedica jer nakon četiri ili više mjeseci žena, koju je hipnotizirao svojim pogledom zmaj, rodila bi snijet - mladunče zmaja.

Rođenje zmaja

Snijet ili Snit je u narodu dobila naziv po mekanoj opni kokošijeg jajeta koje ponekad usljed nedostatka kalcija izleže kokoš. Mnogi etnolozi su često pravili pogrešku dovodeći taj narodni naziv za zmajsko mladunče sa kukuruznom snijeti (Ustilago maydis) ne shvatajući ono što im informatori zapravo žele reći.

Nekoliko starica od kojih sam imao prilike čuti kazivanje o rođenju snijeti imale su identičan opis njenog rođenja. Naime, kako su sve bile nepismene i nisi znale za naziv placenta, one su je jednostavno nazivale narodnim nazivom, onako kako im se činilo da najbolje opisuje ono što vide a to je po snijeti odnosno mekanoj opni kokošijeg jajeta. No, to je svakako bitan detalj koji nam otkriva kako se snijet konstantno rađala u bijeloj placenti, za razliku od normalne ljudske bebe čija je boja placente uvijek tamno crveno-plava ili kestenjasta, a iz koje bi snijet izlazila što prije, bježeći u strahu od dodira ljudske ruke. Po kazivanju informatorica ako bi u stomaku žene bila samo snijet onda bi one često rodile u snu, dok spavaju, i ujutro bi se probudile praznog stomaka. Svake noći mladunče zmaja bi se vraćalo svojoj majci dok ono spava kako bi se nahranilo njenim mlijekom. Navodno, takva žena bi navečer legla u postelju grudih punih mlijeka a ujutro se probudila potpuno praznih.

Kako se može zaključiti proučavajući etnološke zabilješke, ali i slušajući izjave pojedinih starih žena, posebno onih koje javno i bez skrivanja tvrde da su u mladosti rodile snijet, svaka Bošnjakinja je u prošlosti, sve do Drugog svjetskog rata, bar jednom tokom svog reproduktivnog perioda rodila snijet. Upravo zbog navedene tvrdnje ukorijenilo se vjerovanje da nije grijeh roditi mladunče zmaja, čak, štoviše, nazivalo se dobrim dijelom i onoj ženi koja kroz život tri puta rodi snijet obećan je odlazak u raj nakon smrti. No, očito se to smatralo povoljnim samo u slučaju da se snijet odmah po rođenju ubije i zakopa a nikako da joj se dozvoli da pobjegne.

Kanibalizam i ubijanje

Narod čvrsto vjeruje kako sve one snijeti koje žene ne uspiju da ubiju nakon rođenja postaju zmajevi. Možda se u tome krije zapravo kolektivni strah bosanskog naroda da ukoliko bi se dopustilo svoj mladunčadi zmaja da žive njihova bi populacija porasla do zabrinjavajućeg broja i ozbiljno ugrozilo same ljude. Žene su snijet, nakon što iziđe iz bijele placente, opisivale kao malo dlakavo stvorenje tamne boje koje izgledom najviše podsjeća na krticu. Kretalo se vrlo brzo, penjući se uza zid i histerično ciktajući.

Dešavalo se da zmaj seksualno atakuje na ženu, kada je ona već u ranom stadiju trudnoće sa svojim mužem, pa u njenoj utrobi zajedno, jedno pored drugog, rasli bi dijete i snijet. U pojedinim etnografskim bilješkama stoji dokumentirano da se događalo da žena rodi živo dijete sa mrtvom snijeti na glavi, pa onda i dijete umre. Isto tako, ako se rode oboje živi, pa se snijet ubije, vjerovalo se kako će ubrzo umrijeti i dijete. Po tome bi se moglo zaključiti kako snijet po narodnom shvatanju predstavlja i neku vrstu ljudskog animalnog dvojnika.

Nalikuje na čovjeka ali nije ljudsko biće

Strah od snijeti, iako zajednički cijelom bosanskom narodu, nije bio istog intenziteta u svim područjima, te se na pojedinim lokalitetima bilježio njegov naglašeniji uticaj. Presudan faktor u tome zasigurno je bila i sama učestalost rađanja, jer u regijama gdje je takva pojava bila rjeđa, ili bolje skrivena i tabuisana, on je bio manje prisutan. U Zukićima su snijet opisivali kako liči na neko demonsko biće "koje nalikuje na čovjeka ali nije ljudsko biće". Taj opis u pojedinim dijelovima BiH rezultat je straha od kanibalizma kojem je navodno snijet bila sklona u prvom periodu života, kako bi uspješno završila inkubacijski period i izišla iz žene u vanjski svijet. Tvrdilo se da je u pojedinim slučajevima snijet izjedala utrobu žene odnosno hranila se njome. Zbog toga se u Zukićima vjerovalo kako snijet za trudnicu predstavlja veliki fizički i zdravstveni problem jer teško bi ju nosila u stomaku a i rodila.

U ovom dijelu Bosne tvrdilo se kako se snijet može ubiti samo praljom, daskom za pranje odjeće, nakon čega se zakopavala u zemlju. Pamti se da je prije Drugog svjetskog rata u obližnjem selu Kusonje žena rodila žensko dijete sa pojedenim prstima na rukama i nogama i snijet. Za taj deformitet optužena je snijet, tvrdeći kako je ona pojela dječije prste, te je odmah ubijena praljom. U drugim dijelovima BiH žene bi je ubijale metlom.

U Pazariću i okolini svaki put kada bi neka žena rodila snijet to bi se zataškavalo i držalo tajnom, što je uostalom bio tradicionalni tabu u svim područjima BiH. Snijet bi, ako se rodila mrtva ili pak nije uspjela pobjeći i spasiti se, odmah zamotali u staru tkaninu i zakopali je u zemlju pazeći da to niko ne vidi. Pravilo kojeg su se držale sve žene po BiH bio je da se mrtva snijet uvijek zakopa, bilo u zemlju ili u stajski gnoj, te da se nikako nije smjela jednostavno baciti u smeće. Da li je to rađeno u strahu od moguće osvete zmaja, što je vrlo izvjesno, ako uzmemo u obzir da se o zmajevima čak nije bilo preporučljivo ni pričati, ili se pak gajila određena doza poštovanja prema tim mješancima ostaje još jedna od mnogih misterija u bosanskom narodu.

Bosnian Wor(l)d
<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

My links

Copyright © 2004-2007 - Blogger.ba. Sva prava pridržana.