beats by dre cheap

Bošnjakinje - žene koje su rađale zmajeve

U bosanskom narodu od antičkih vremena prisutno je vjerovanje u postojanje zmajeva, koji ne samo što egzistiraju među ljudima već i seksualno atakuju na žene, ali i krave, te se iz takvog neprirodnog odnosa rađaju zmajska mladunčad - snijeti. Ovo nesvakidašnje vjerovanje tradicionalno je najviše prisutno kod Bošnjaka dok kod bosanskih kršćana ono ne postoji ili se pojavljuje u vrlo rjetkim slučajevima.

Zmajevi su po pričanju naroda voljeli boraviti po šumama ili brdima, preletajući sa jednog drveta na drugo, spavajući u unutrašnjosti stijena ili se kupajući na rijekama. Naime, znalo se desiti da slučajni prolaznici približavajući se rijeci iznenada začuju čudne udarce po površini vode i prštanje kapljica. Za takve zvukove se mislilo da su od preplašenog zmaja koji je osjetivši nečiji dolazak pobjegao. Navodno, dok je u vodi zmaj bi pravio svojim tijelom krugove u njoj a kada bi se okupao uspravio bi svoje tijelo i poletio ravno u pravcu neba.

Pogled očiju boje smaragda

Narod zmaja opisuje kao dugu zmiju, preko dva metra, sa vrlo tankim i kratkim nogama i rukama, čije je tijelo prekriveno tamnim krljuštima i repom koji je na kraju šiljat. Ono što ga posebno karakterizira su njegove čudne, magnetične oči boje smaragda sa kojima hipnotiše svoju žrtvu i tako spriječava svaki njen otpor. Često je u prošlosti zmaj znao vrebati mlade žene koje su same išle po vodu na izvor ili radile u polju te ih iznenaditi svojim pojavljivanjem i pogledom dovesti u svojevrstan trans, iz kojeg su se kasnije budile bez ikakvog sjećanja na taj susret. No, taj čudni događaj nije ostajao bez posljedica jer nakon četiri ili više mjeseci žena, koju je hipnotizirao svojim pogledom zmaj, rodila bi snijet - mladunče zmaja.

Rođenje zmaja

Snijet ili Snit je u narodu dobila naziv po mekanoj opni kokošijeg jajeta koje ponekad usljed nedostatka kalcija izleže kokoš. Mnogi etnolozi su često pravili pogrešku dovodeći taj narodni naziv za zmajsko mladunče sa kukuruznom snijeti (Ustilago maydis) ne shvatajući ono što im informatori zapravo žele reći.

Nekoliko starica od kojih sam imao prilike čuti kazivanje o rođenju snijeti imale su identičan opis njenog rođenja. Naime, kako su sve bile nepismene i nisi znale za naziv placenta, one su je jednostavno nazivale narodnim nazivom, onako kako im se činilo da najbolje opisuje ono što vide a to je po snijeti odnosno mekanoj opni kokošijeg jajeta. No, to je svakako bitan detalj koji nam otkriva kako se snijet konstantno rađala u bijeloj placenti, za razliku od normalne ljudske bebe čija je boja placente uvijek tamno crveno-plava ili kestenjasta, a iz koje bi snijet izlazila što prije, bježeći u strahu od dodira ljudske ruke. Po kazivanju informatorica ako bi u stomaku žene bila samo snijet onda bi one često rodile u snu, dok spavaju, i ujutro bi se probudile praznog stomaka. Svake noći mladunče zmaja bi se vraćalo svojoj majci dok ono spava kako bi se nahranilo njenim mlijekom. Navodno, takva žena bi navečer legla u postelju grudih punih mlijeka a ujutro se probudila potpuno praznih.

Kako se može zaključiti proučavajući etnološke zabilješke, ali i slušajući izjave pojedinih starih žena, posebno onih koje javno i bez skrivanja tvrde da su u mladosti rodile snijet, svaka Bošnjakinja je u prošlosti, sve do Drugog svjetskog rata, bar jednom tokom svog reproduktivnog perioda rodila snijet. Upravo zbog navedene tvrdnje ukorijenilo se vjerovanje da nije grijeh roditi mladunče zmaja, čak, štoviše, nazivalo se dobrim dijelom i onoj ženi koja kroz život tri puta rodi snijet obećan je odlazak u raj nakon smrti. No, očito se to smatralo povoljnim samo u slučaju da se snijet odmah po rođenju ubije i zakopa a nikako da joj se dozvoli da pobjegne.

Kanibalizam i ubijanje

Narod čvrsto vjeruje kako sve one snijeti koje žene ne uspiju da ubiju nakon rođenja postaju zmajevi. Možda se u tome krije zapravo kolektivni strah bosanskog naroda da ukoliko bi se dopustilo svoj mladunčadi zmaja da žive njihova bi populacija porasla do zabrinjavajućeg broja i ozbiljno ugrozilo same ljude. Žene su snijet, nakon što iziđe iz bijele placente, opisivale kao malo dlakavo stvorenje tamne boje koje izgledom najviše podsjeća na krticu. Kretalo se vrlo brzo, penjući se uza zid i histerično ciktajući.

Dešavalo se da zmaj seksualno atakuje na ženu, kada je ona već u ranom stadiju trudnoće sa svojim mužem, pa u njenoj utrobi zajedno, jedno pored drugog, rasli bi dijete i snijet. U pojedinim etnografskim bilješkama stoji dokumentirano da se događalo da žena rodi živo dijete sa mrtvom snijeti na glavi, pa onda i dijete umre. Isto tako, ako se rode oboje živi, pa se snijet ubije, vjerovalo se kako će ubrzo umrijeti i dijete. Po tome bi se moglo zaključiti kako snijet po narodnom shvatanju predstavlja i neku vrstu ljudskog animalnog dvojnika.

Nalikuje na čovjeka ali nije ljudsko biće

Strah od snijeti, iako zajednički cijelom bosanskom narodu, nije bio istog intenziteta u svim područjima, te se na pojedinim lokalitetima bilježio njegov naglašeniji uticaj. Presudan faktor u tome zasigurno je bila i sama učestalost rađanja, jer u regijama gdje je takva pojava bila rjeđa, ili bolje skrivena i tabuisana, on je bio manje prisutan. U Zukićima su snijet opisivali kako liči na neko demonsko biće "koje nalikuje na čovjeka ali nije ljudsko biće". Taj opis u pojedinim dijelovima BiH rezultat je straha od kanibalizma kojem je navodno snijet bila sklona u prvom periodu života, kako bi uspješno završila inkubacijski period i izišla iz žene u vanjski svijet. Tvrdilo se da je u pojedinim slučajevima snijet izjedala utrobu žene odnosno hranila se njome. Zbog toga se u Zukićima vjerovalo kako snijet za trudnicu predstavlja veliki fizički i zdravstveni problem jer teško bi ju nosila u stomaku a i rodila.

U ovom dijelu Bosne tvrdilo se kako se snijet može ubiti samo praljom, daskom za pranje odjeće, nakon čega se zakopavala u zemlju. Pamti se da je prije Drugog svjetskog rata u obližnjem selu Kusonje žena rodila žensko dijete sa pojedenim prstima na rukama i nogama i snijet. Za taj deformitet optužena je snijet, tvrdeći kako je ona pojela dječije prste, te je odmah ubijena praljom. U drugim dijelovima BiH žene bi je ubijale metlom.

U Pazariću i okolini svaki put kada bi neka žena rodila snijet to bi se zataškavalo i držalo tajnom, što je uostalom bio tradicionalni tabu u svim područjima BiH. Snijet bi, ako se rodila mrtva ili pak nije uspjela pobjeći i spasiti se, odmah zamotali u staru tkaninu i zakopali je u zemlju pazeći da to niko ne vidi. Pravilo kojeg su se držale sve žene po BiH bio je da se mrtva snijet uvijek zakopa, bilo u zemlju ili u stajski gnoj, te da se nikako nije smjela jednostavno baciti u smeće. Da li je to rađeno u strahu od moguće osvete zmaja, što je vrlo izvjesno, ako uzmemo u obzir da se o zmajevima čak nije bilo preporučljivo ni pričati, ili se pak gajila određena doza poštovanja prema tim mješancima ostaje još jedna od mnogih misterija u bosanskom narodu.

Bosnian Wor(l)d
http://spirituality.blogger.ba
05/06/2017 17:10